Nakšibendijsku tekiju u Vukeljićima kod Fojnice osnovao je krupni mistik šejh Husein-baba Zukić, na šta upozorava i natpis na desnoj strani od glavnog ulaza u tekiju, koji glasi: “Ovu dervišku tekiju sagradio je baštinik znanosti učitelja profeta i sluga reda nakšibendija, duhovni učitelj i vodič, šejh Husein Zukić Bošnjak 1195/1780-81. godine.”
Šejh Husein Zukić rođen je u selu Vukeljići, gdje se tekija i nalazi. Svoje obrazovanje započeo je u medresi u Fojnici, a zatim je produžio školovanje u Kuršumliji medresi u Sarajevu. Studirao je i u Istanbulu. Kako je porodično nosio predispoziciju i sklonosti ka tome, još za vrijeme studija uveo ga je u nakšibendijski red šejh Hafiz Muhamed Hisari (umro 1785), tadašnji šejh nakšibendijske tekije Muradije u Istanbulu, koja je pripadala mudžedidi ogranku nakšibendijskog reda, a koja svoje porijeklo trasira od slavnog šejha Ahmeda Sirhindija (umro 1625), poznatog kao “mucedidi elfi sani” (Obnovitelj drugog milenijuma). Tekija je, međutim, dobila ime po šejhu Muhamed Murad Buhariju (umro 11719) koji je putovao u Indiju i koga je u ovaj ogranak nakšibendijskog reda uveo Hadže Masum. Po povratku iz Indije, šejh Murad se dao na putovanje i proširio mudžedidi ogranak u Siriji, Anadoliji, i konačno se nastanio u Istanbulu.
Da bi upotpunio svoje duhovno obrazovanje i posjetio grobove istaknutih mistika, a po savjetu svoga šejha Hafiza Muhameda Hisarija, šejh Husein Zukić je napustio Istanbul i krenuo na svoje dugogodišnje putovanje. Prvo je otišao u Konju i tu u glavnoj mevlevijskoj tekiji proveo tri godine, duhovno se obrazujući i učeći kod vrhovnog mevlevijskog šejha u Konji (Čelebija) Ebu Bekra. Dalje mu je preporučeno da nastavi put za Turkestan, pravo na izvorište nakšibendijskog reda. Nakon nekoliko mjeseci boravka u nakšibendijskoj tekiji u Samarkandu, uputio se u Kasr-i Arifan kod Buhare i tu u tekiji, vezanoj za grob pira nakšibendijskog reda Behaudina Nakšibenda, ostao sedam godina da bi se, onda, preko Irana, Bagdada, Konje i Istanbula, vratio ponovo u Bosnu. Dakle, poslije više od trideset godina studiranja, duhovnog usavršavanja i lutanja po svijetu, šejh Husein se vratio u svoj rodni kraj i u svom selu Vukeljićima podigao džamiju i tekiju, koja i danas postoji i aktivno radi. Tako je naoružan znanjem i duhovno usavršen, počeo da djeluje da bi uzdigao i oplemenio ljude u svojoj okolini. I ne samo da je aktivno djelovao kao šejh nakšibendijske tekije u Vukeljićima, što je za ovu studiju veoma važno, nego je radio i kao profesor Fojničke medrese i vaiz u Fojnici i u svojoj džamiji u Vukeljićima. Vjerovatno da je svojim velikim znanjem djelovao u pravcu širenja nakšibendijskog reda ne samo u svojoj bližoj nego i daljoj okolini. S obzirom na sve to, teško je prihvatiti tradiciju koja kaže da je šejh Husein imao jednog jedinog učenika, Abdurahmana, sina tadašnjeg fojničkog kadije Mehmeda, koji će kasnije biti poznat kao šejh Abdurahman Sirija, osnivač tekije na Oglavku.
Šejh Husein je umro u Vukeljićima 1799/1800. godine i sahranjen je u turbetu, koje mu je podigao šejh Sirija.
Tekija u Vukeljićima je velika dvospratna građevina u obliku pravougaonika koju natkriva krov od crijepa, a ranije ćeramida. Donji sprat se sastoji od jednostavne duge sobe koja služi za objedovanje za vrijeme Ramazana i proslave dva Bajrama i rođenja poslanika Muhammeda. Na gornjem spratu nalazi se semahana za skupnu molitvu i zikr, mala galerija za žene, mejdan odaja, gdje se derviši skupljaju prije i poslije zikra radi razgovora i diskusije o tesavufu i drugim problemima sufijskog života i gdje religiozne pjesme (ilahije) pisane na arapskom, turskom i srpskohrvatskom jeziku. Nemamo, međutim, podataka o tome da li je tekija, koju je podigao šejh Husein, prvobitno imala takav raspored.
Na brežuljku iznad tekije nalaze se tri turbeta, koja predstavljaju male kockaste strukturirane građevine sa kupastim krovovima od drvene građe i bijelim zidovima, na kojima je napisano po jedno veliko “Hu” (On), što ih razlikuje od drugih okolnih građevina. U najvećem od ovih turbeta nalazi se grob šejha Husein-babe, osnivača tekije u Vukeljićima, u drugom se nalazi grob Mejli-babe i u trećem počivaju posmrtni ostaci šejh Hasan-babe i dvojice njegovih sinova Abdulatifa i Kazima. Okolo turbeta nižu se grobovi derviša koji su željeli da budu sahranjeni u blizini svojih šejhova. Tako se formiralo greblje oko spomenutih turbeta.
Već od prvih početaka tekija u Vukeljićima i njen osnivač šejh Husein imali su značajnu ulogu u daljem razvoju nakšibendizma i utjecajima koje je ovaj red imao u Bosni i Hercegovini. Usljed velikog ugleda šejha Huseina, ni potpora valije Bosne nije izostajala. Kako tekija nije imala svog vakufa, šejh Husein je primao plaću iz vilajetske blagajne.
Položaj šejha u tekiji u Vukeljićima poslije smrti Husein-babe, zauzeo je šejh Mejli-baba, murid šejha Sirije. Šejh Muhamed Mejli-baba je rođen u zapadnoj Anadoliji, a kasnije je, tragajući za savršenim šejhom, dospio na Balkan. U Beogradu su mu preporučili šejha Siriju, pročelnika tekije na Oglavku. I kako legenda i sačuvana porodična tradicija kažu, Mejli-baba je, poslije šesnaest godina služenja i usavršavanja kod šejha Sirije na Oglavku, otišao u Vukeljiće kao šejh dotične tekije i tu umro u dubokoj starosti 1853/54. godine.
Kao i njegov prethodnik, šejh Mejli-baba je slovio kao pobožan i učen šejh, kome bosanski valija Vedžihi Mehmed-paša, svojom bujuruldijom od 5. džumada I 1255/17- VII – 1839. godine određuje plaću iz taksita u iznosu od 300 groša godišnje, ukazujući mu poštovanje i smatrajući ga zaslužnim za oživljavanje tekije šejh Huseina u Vukeljićima. Istu pomoć potvrdio je i sljedeći valija Bosne Mehmed Husrev-paša bujuruldijom od 23. ramazana 1256/1840. godine.
Poslije smrti Mejli-babe, vođstvo tekije u Vukeljićima ostaje u porodici Mejli-babe, ili Hadžimejlića, kako se sada nazivaju. Tako je na položaju šejha u tekiji u Vukeljićima Mejli-babu naslijedio njegov sin šejh Hasan-baba (umro 1898/1899). Poslije šejha Hasana, položaj pročelnika tekije zauzeo je njegov bratić-sin od strica, šejh Muhamed, a zatim sin Muhameda, šejh Abdulatif, i konačno sin Abdulatifov, šejh Behaudin.
Shematski prikazana linija nasljeđivanja šejhova koji su se smjenjivali u tekiji u Vukeljićima i njihova veza sa medžedidskim ogrankom izgledala bi ovako:
šejh Husein – šejh Mejli- šejh Hasan – šejh Muhamed – šejh Abdulatif – šejh Behaudin.
Linija od osnivača šejha Huseina preko mudžedidskog ogranka do pira nakšibendijskog reda je sljedeća:
šejh Husein Bošnjak – šejh Muhamed Hafiz al-Hisari – šejh Halil al-Birgivi – šejh Muhamed Murad al-Buhari al-Huseini – šejh Muhamed el-Faruki – šejh Ahmed al-Faruki – šejh Muhamed al-Baki – šejh Hadžegi Imkangi – Muhamed Derviš Veli – Muhamed al-Zahid – Hadže Ubajdulah al-Ahrar – šejh Jakub al-Karhi-Pir Muhamed Bahaudin Nakšibend.
Izvor: Facebook stranica Vukeljići (04.04.2021)