Sujeman-begova džamija prvi puta je izgrađena u 16. stoljeću, tokom agresije je srušena i ponovo sagrađena 2002. godine.
„Gotovo da ne postoji nijedno mjesto gdje žive muslimani, a da nema džamiju ili eventualno mesdžid. Kada je u pitanju Busovača, historijski dokumenti kažu da su ovdje nekada bile dvije džamije, Čaršijska ili Sulejman-begova, to je ova džamija, i Mahalska džamija. Podatke o toj mahalskoj džamiji donosi nam engleski geolog, Arthur Evans, koji je ovuda prolazio 1875. godine. On kaže da je Busovača naselje sa, nekih, 700 stanovnika i sa dvije džamije. Danas, mi tačno ne znamo gdje je bila ta Mahlaska džamija. Postoje određene pretpostavke, ali, naravno, bez valjanih historijskih dokaza, mi ne bismo mogli sa sigurnošću utvrditi lokaciju te džamije. Kada je u pitanju ova džamija, Čaršijska ili Sulejman-begova, o njoj postoji veoma malo historijskih dokumenata. Vjerovatno u novijoj historiji najviše podataka o ovoj džamiji nam donosi autor ‘Monografije o Busovači’ Smajil Tihić i Mehmed Mujezinović, autor poznatog djela „Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine“. Oni kažu da je ova džamija sagrađena u 16. stoljeću i ističu ljepotu njenog mihraba i kamenih portala, što je odlika izgradnje džamije u tom periodu. Gradio ju je znameniti Sulejman-beg i Busovljaci su ovu džamiju povezivali s travničkom Sulejmanijom.
Prvi pisani podaci o ovoj džamiji vezani su za 1659. godinu. O tome je bio tarih na ulazu u Staru džamiju, koji je vremenom nestao, te mi danas nemamo taj tarih, koji je u to doba postojao. Prvobitna Sulejman-begova džamija imala je kamenu munaru. Ne znamo kada je ona zamijenjena, ali znamo da je Drugi svjetski rat ovu džamiju dočekao s drvenom munarom, koja je opet 1957. godine zamijenjena kamenom munarom, koja je bila puno veća od same džamije i narušavala je onaj stari sklad, izgled i ljepotu stare Sulejman-begove džamije. Što se tiče samih oštećenja, historijski gledano nije bilo velikih problema u tom pogledu sve do proteklog rata, kada je ova džamija u potpunosti porušena, zapaljena i do temelja urušena. Nisu sačuvani nikakvi dokumenti, izuzev nekoliko starih knjiga, poput matične knjige umrlih, matične knjige rođenih i vjenčanih. Znameniti hafiz Abdulfetah Mehmedagić počeo je to da vodi 1929. godine. U tim knjigama mpgu se pronaći značajni podaci o Busovači i džematlijama Busovače iz tog perioda.
Na ulazu u samu džamiju, odnosno harem džamije, postoji jedan interesantan objekat, a to je abdesthana. Gledano s aspekta arhitekture, to i nije bio neki značajan objekat. Međutim, s obzirom na to da je kroz samu abdesthanu prolazio potočić, pored kojeg su se s obje strane nalazile duge klupe, predstavljao je jedan prostor za mir džematlijama ili sugrađanima koji su dolazili tu da se okrijepe, da se napiju vode ili pripreme za namaz u Sulejman-begovoj džamiji.
Abdestahana je prostor koji obično bude uz svaku džamiju, prostor koji je namijenjen za obredno pranje. Dakle, taj prostor ima tekuću vodu gdje vjernici vrše obredno pranje ili abdest. Inače, abdest je riječ perzijskog porijekla i podrazumijeva pranje određenih dijelova tijela kako bi se vjernik mogao uključiti u molitvu, namaz i kako bi mogao stati pred svoga Gospodara, kako bi obavio taj namaz. Prilikom abdesta peru se šake, ruke, usta, nos, lice, noge i još neki dijelovi tijela koji su po Kur’anu propisani ili po sunnetu Božijeg poslanika, a.s.
Ispred same džamije nalazi se dio kamenog stuba.
Otprilike, stručnjaci kažu da je to dio stuba neke Rimske građevine koji se tada nazivao ‘ezantaš’. Visine 93 cm i širine 38/39 cm nekada je služio kao mjesto gdje su se penjali mujezini i učili ezan. U samom haremu džamije ukopan je veliki broj džematlija Busovljaka. Neki su naročito poznati na našem području ovdje pa i šire. Mihrabi su vrlo često jako lijepo ukrašeni. U mihrabima ili iznad mihraba vrlo često pišu neki kur’anski ajeti, tj. dijelovi iz Časnog Kur’ana. Konkretno, u ovom mihrabu imamo dio ajeta iz sure Alu-Imran, gdje Uzvišeni Gospodar govori o Mejremi/Mariji i ovdje ističe: ”Kada god bi joj Zekerijja ušao u mihrab…”. Dakle, ovo je samo dio ajeta, a onda dalje u tom ajetu Allah, dž.š, ističe: ”…kod nje našao/nalazio opskrbu koju su joj meleki donosili direktno iz Dženeta/iz raja”. Ovaj ajet najčešće bude u mihrabu ili jedan ajet iz sure El-Bekare, gdje Uzvišeni Allah kaže: ”I svoje lice upravite prema Časnom Hramu”, odnosno Kabi, aludirajući na to da u namazima treba da se okrenemo prema Kabi, koja je naravno u Mekki.
U haremu Sulejman-begove džamije ukopano je nekoliko znamenitih ličnosti. Jedan od najljepše izrađenih nišana jeste nišan Ahmed-efendije Kuskunovića. Ovaj nišan spominje i Mehmed Mujezinović u svojoj grafici ”Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine”. Izrađen je otprilike prije nekih 130 godina i ima samo prednji dio. Drugog nišana tu nema i na njemu piše 1306. hidžretska godina, a to je 1892. godina.”- kazao je imam džemata Sulejman-begove džamije, dr. hfz. Adnan-ef. Srebrenica za dokumentarni serijal ”Čuvari budućnosti”.
O projektu
Dokumentarni serijal „Čuvari budućnosti” ima za cilj dokumentirati kulturnu baštinu u 9 gradova/općina u Bosni i Hercegovini, te promovirati različitost kao bogatstvo uz povećanje društvene kohezije među mladim osobama.
Udruženje „Perspektiva Plus” u saradnji s producentskom kućom „MEBIUS Film” u sklopu projekta „Dijalog za budućnost” koji implementira UNDP, UNICEF i UNESCO u partnerstvu s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine i pokroviteljstvom Ureda Ujedinjenih naroda za potporu izgradnji mira (PBF).
