O nastanku imena Busovača postoje pisani izvori te više legendi i narodnih predaja. U monografiji “Busovača” izdatoj 1971. navodi se da je Gustav Thoemmel zaključio po Teodozijevoj ploči iz IV st. n. e. da je Busovača rimsko naselje Baloja kuda je prolazila rimska cesta od Siska do Solina. Legende i predaje o porijeklu imena Busovača su mnogobrojna i uglavnom se vežu uz pothvate junaka narodnih pjesama. Primjerice, postoji legenda da je konj Vuka Jajčanina skočio s brda Hum u Busovaču kojom prigodom je izvalio bus sa zemljom i travom.
Etimološki gledano, porijeklo imena najčešće se veže uz riječ bus u navedenom značenju ili uz riječ busovati, tj. oglašavati, vezujući to uz značaj oglašavanja kroz Busovaču kao mjesta na važnom cestovnom pravcu.
U pisanim dokumentima naselje Busovača prvi put se spominje 16. augusta 1371, kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlečaninu Johanu Rombaldu Bonu 15 tona željeza. Taj dokument se čuva u Dubrovačkom arhivu. Međutim, povijest Busovače kao značajnog naselja daleko je starija iako nije sačuvano mnogo materijalnih ostataka iz prošlih razdoblja. Naseljavanja ovog područja bilo je još u neolitsko doba, čemu svjedoče grobovi starih Ilira primjetni na nekoliko mjesta u dolini rijeke Kozice, te srebrni novac Ilira (Apolonie) pronađen na području Kaonika. U rimsko doba kroz Busovaču je prolazila važna rimska cesta preko Bara prema Kiseljaku, a pojedine dionice te ceste mogu se i danas naslutiti. Materijalne ostatke rimske kulture na tom području čine četvrti, ostaci rimske građevine od opeke u selu Polje, podzemna grobnica na brežuljku Borak, ruine rimskih kuća, miljokaz pronađen na Kaoniku i dr. Slavensko pučanstvo se doseljava u ove krajeve koncem VI i početkom VII st., a do X st. Imamo vrlo malo dokaza s tog područja i ono je manje znanstveno obrađeno. Od X do XII st. u širem zahvatu sarajevsko-zeničke doline stvarana je prva bosanska država. Od utvrda iz tog razdoblja ostale su ruinirane građevine od kojih su najvažnije Medvjedgrad (Stari Grad), Gradine, Kaštela, Hum i dr. Svjedoci materijalne kulture su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stećci, kojih je u ovom kraju relativno veći broj. Naselja Kupres, Ravan i Carica bili su srednjovjekovni gradići koje su Turci teško poharali u XV st. Za vrijeme turske vladavine Busovača se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1468. i 1480, kada se vojska ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina sukobila s turskom vojskom izmedu Busovače i Viteza. Spomenici kulture iz tog vremena su džamije, Ciglana, turbeta, nišani itd. Busovača se nalazila na važnoj prometnici od Banje Luke preko Travnika do Sarajeva zbog čega je često doživljavala prolaske i sukobe raznih vojski i brojne bune turskih feudalnih moćnika. Za vrijeme austrougarske uprave Busovača je odigrala značajnu ulogu. Naime, 14. augusta 1878. austrougarska vojska je s dvije kolone ušla u Busovaču gdje se utaborila i otvorila ratnu bolnicu. Uspostavom austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Busovača dobiva status političke ispostave fojničkoga kotara u sastavu sarajevskog okružja. Grade se privatni komunalni i javni objekti kao što su željeznička stanica Kaonik, šumska uprava, pošta i telegraf, katolička crkva, groblja, pučka škola itd.
U to vrijeme na području današnje Busovače postojale su sljedeće seoske općine: Bukovci, Lugovi, Putiš, Pridola i Počulica.
U novoj južnoslavenskoj zajednici, koja je stvorena 1918, Busovača je imala status općine. Sporazumom Cvetković – Maček 1939. stvorena je Banovina Hrvatska u čiji je sastav ušlo i busovačko općinsko područje.
Tokom četverogodišnjeg rata, od 1941. do 1945, Busovača je bila značajna s vojnog aspekta jer je njezinim područjem prolazila vrlo važna cesta prema Sarajevu. Od 1943. na ovaj teren su se ubacivale partizanske snage koje su vršile diverzije na komunikacijama i izvodile manje vojne operacije.
Odlaskom njemačkih i povlačenjem hrvatskih snaga 1945. u grad ulaze partizani i uspostavljaju vlast. Tada nastupaju teški dani za busovački puk, uhićenja, maltretiranja, ubijanja i dr. Veliki broj vojnika s područja općine Busovača stradao je na nebrojenim ratištima i logorima diljem bivše Jugoslavije i na Bleiburgu. U gospodarskom pogledu sve do 1992. Busovača je spadala u nerazvijene općine u BiH, ali su ipak otvarani pojedini industrijski kapaciteti: Vatrostalna-Busovača, Mediapan, Komunalac i mnogi drugi. Političke aktivnosti se intenziviraju poslije Prvog svjetskog rata, a dominiraju stranke s hrvatskim predznakom. Politički neizgrađena, slabo naoružana, nesložna jugoslavenska vojska nije pružila bitan otpor i za nekoliko dana Busovača je postala dio Nezavisne Države Hrvatske. Busovača je predstavljala jednu od najznačajnijih karika i odbrambenih uporišta postrojbi NDH do posljednjih dana rata, odnosno do 10. aprila 1945, kad nastupa razdoblje vladavine jedne stranke Komunističke partije Jugoslavije. Prve demokratske izbore 1990. Busovača dočekuje kao izrazito nerazvijena općina, a u februaru iste godine utemeljuje se više stranaka koje sudjeluju na prvim demokratskim izborima. Dolazi do novih ratnih zbivanja. Ratne strahote stanovništva Busovače počinju 26. aprila 1992. kada su iz zrakoplova JNA ispaljene rakete na grad koje su prouzrokovale materijalne i ljudske gubitke. Rat završava mirovnim sporazumom o Federaciji u februaru 1994. Nakon teških ratnih stradanja na prostoru Lašvanske doline i cijele srednje Bosne Busovača doživljava svoj postupni oporavak i novi kvalitativni skok. Obnavljaju se stari i grade novi objekti te razvijaju sve gospodarske grane.
Historija našega grada je opsežna i burna. Od najstarijih vremena pa do danas Busovača je kročila putem napretka, uspjeha i razvoja.
Čak je i pomalo začuđujuće da grad i općina Busovača, čija površina iznosi 157 kvadratnih kilometara i u kojoj prema popisu stanovništva iz 1991. živi oko 19 hiljada stanovnika, zauzima tako važno mjesto u historiji, da se spominje u svakom razdoblju kroz koje je prošla BiH, ali i mnoge druge zemlje. To se može objasniti time da naš relativno mali grad odlikuju povoljan geografski položaj, ugodna klima, prirodne ljepote, ali, također, i divni ljudi koji su nadaleko poznati po gostoprimstvu te prijatnom i susretljivom odnosu prema došljaku.
Priča o Hanki i Sejdi
Malo ko zna da je poznati domaći film “Hanka” iz 1955. snimljen prema istinitom događaju koji se zbio prije nešto više od pola stoljeća u Busovači. Ubistvo Hanke, lijepe ciganke, opisao je i naš poznati književnik Isak Samokovlija, koji je u to vrijeme radio na ovim prostorima kao doktor. Upravo je taj film 1956. bio nominiran za Zlatnu palmu Canneskog filmskog festivala. Redatelj filma je Slavko Vorkapić, Vera Gregović tumači lik Hanke, a Jovan Miličević lik Sejde. Tužna priča o prkosnoj Hanki i o njezinom ubistvu odvija se na nekoliko lokacija u Busovači. Hanka i Sejdo su živjeli u naselju Klokoti, a samo ubistvo se dogodilo u krčmi čiji je vlasnik bio mještanin Jović. Bogdan Jović, sin pokojnog krčmara, bio je očevidac sukoba između Sejde i Hanke. “Sjećam se”, priča Bogdan Jović, “da joj je glava bila iznad potočića koji i danas protječe glavnom ulicom Busovače.” (objavljeno u časopisu Naša riječ 21. augusta 1963)
Stećci
Nadgrobni spomenici koje zajedničkim imenom nazivamo stećci predstavljaju najzanimljiviju srednjovjekovnu pojavu na prostorima Bosne i Hercegovine. Pojava stećaka kao nadgrobnih spomenika jedinstven je fenomen u svijetu, čiji nastanak ni do današnjeg vremena nije u cijelosti razjašnjen.
Na prostorima općine Busovača nalazi se više lokaliteta na kojima se nalaze ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici.
Na desnoj obali rijeke Lašve, u naseljenom mjestu Katići, na lokalitetu Borak, nalazila se nekropola sa 4 stećka u obliku ploča, bez natpisa i ukrasa. Nekropola je sedamdesetih godina prošlog stoljeća potpuno uništena za vrijeme gradnje društvenog doma.
U naselju Donje Krčevine nalazi se nekropola sa 63 stećka, a nešto sjevernije još jedna sa 4 stećka. Svi oni su u obliku sanduka, osim tri koji su u obliku sljemenjaka. Veći broj stećaka je oštećen, ali ima i onih koji su i danas u dosta dobrom stanju. Lokalitet u Donjim Krčevinama je po broju stećaka veći od svih ostalih koji se nalaze na području općine Busovača. Treba naglasiti da su stećci u ovoj nekropoli klesani od konglomerata kamena škriljca, što je za posljedicu imalo njihovo drobljenje prilikom pokušaja razbijanja.
Na lokalitetu Ravan kod sela Hozanovići nalazi se nekropola sa 27 stećaka u obliku sanduka, od kojih je većina oštećena, a isti nemaju natpisa niti ukrasa.
U selu Dobraljevo nalaze se dva osamljena stećka (lokalitet zvani Kaursko groblje) koji su u obliku sanduka, poprilično velikih dimenzija. Isti nemaju natpisa niti ukrasa, ali su dosta dobro očuvani.
Nekropolu sa 16 stećaka imamo i u naseljenom mjestu Ravan, u neposrednoj blizini Busovače. Svi su u obliku sanduka osim jednog koji je u obliku sljemenjaka. Nemaju natpisa niti ukrasa, ali neki od njih imaju postolje, što je raritet na ovim prostorima. U selu Polje, uz samu cestu Busovača – Sarajevo, nalazila se nekropola sa 9 stećaka u obliku sanduka. Od ove nekropole, baš kao što je slučaj i sa nekropolom od 7 stećaka u selu Bukovci, nije ostalo ništa. Potpuno su uništene, a kamenje istih je ugrađeno u gospodarske i stambene objekte, odnosno izgradnju potpornog zida.
Za one koji odluče ostati duže vrijeme na ovim prostorima, zasigurno će se učiniti interesantnim posjetiti i provesti određeno vrijeme na nekim od lokaliteta koji sami od sebe govore o davnoj prošlosti.
Južno od Busovače, na stjenovitim predjelima Tisovačke planine, nalaze se ostaci stare tvrđave koju narod naziva Stari grad ili Medvjedgrad. Prema ostacima zidina može se zaključiti da je utvrda bila manjih dimenzija, za čiju gradnju je korišten kamen škriljac koji nije vezivan krečnim malterom. S južne strane kamen je nepravilnog oblika, dok mu je pristup sa sjeverne strane onemogućen. Unutar zidina vidljivi su tragovi dvije okrugle jame za koje se pretpostavlja da su ostaci bunara.
Za ovu utvrdu može se zaključiti da datira iz predrimskog perioda i da je izgrađena kao zaštita rudnika u doba Ilira, dok je u doba Rimljana služila kao zaštita komunikacije koja je prolazila u njenoj neposrednoj blizini.
Na visokom i teško pristupačnom brdu iznad sela Putiš (Dvor), koje se naziva Gradina, nalaze se ostaci zidina neke nepoznate utvrde. Prema ostacima zidina može se utvrditi da je utvrda bila manjih dimenzija, zidana od kamena krečnjaka. U potpunosti je bila prilagođena terenu i zbog toga je nepravilnog oblika. U zidinama se nisu mogli naći ostaci krečnog maltera, što je karakteristika za srednjovjekovne utvrde. Po brdu Gradina, koje nosi takvo ime, nazvane su i ruševine stare utvrde, od koje su ostali samo temelji koji se nalaze u zemlji. U neposrednoj blizini ovog lokaliteta pronađen je Ilirski srebreni novac Apolonie kovan između V i III stoljeća p.n.e. što je pokazatelj vremena iz kojeg ova utvrda potiče.
Na brdu Hum, iznad Lugova, nalaze se zidine stare utvrde, koja se ne spominje niti u jednim poznatim dokumentima. Ova utvrda se nalazi na tako dominantnom mjestu da je sa istog moguć pregled teritorija cijele centralne Bosne. Iako o njenom postojanju nema pisanih tragova, postoje mnoge legende o ovoj utvrdi, a ona o kojoj je pisao Ivan Frano Jukić 1847. godine samo potvrđuje njeno postojanje.
Izvor: klix.ba (12.03.2021)
Izvor: opcina-busovaca.com(12.03.2021)
Ako želite da pročitate više o Busovači, mi Vam ostavljamo knjigu “Busovača” od Smaila Tihića.